Na prvi pogled, blijede točkice rasute ovom slikom načinjenom ESA/NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble, nalikuju mećavi na noćnom nebu. Ali skoro svaka od tih tananih snježnih pahuljica, daleke su galaktike u jatu MACS J0717.5+3745 i svaka od njih dom je milijardi zvijezda. Prividni mir ovog prizora skriva oluju epskih razmjera. Slika prikazuje područje u kojemu se stapaju tri galaktička jata, oslobađajući ogromne količine energije, i to u obliku rendgenskih zraka. Ti daleki objekti su od Zemlje udaljeni 5,4 milijarde svjetlosnih godina, a snimljeni su tijekom Pretraživanja masivnih jata, projekta kojemu je svrha bila proučavanje dalekih galaktičkih jata putem Hubblea.

Količina mase u ovom moru galaktika je ogromna i dovoljna je da na upadljiv način svine samo prostorvrijeme. Čudna izobličenost mnogih galaktika na ovoj slici, koje izgledaju razvučene i svijene kao da su viđene kroz staklenu bocu, ishod je djelovanja gravitacijskih leća, u kojima gravitacijska polja oko masivnih objekata svijaju svjetlo koje prolazi mimo njih.

Sposobnost sile teže da izobličuje svjetlo, koju je Einstein predvidio u svojoj slavnoj općoj teoriji relativnosti, prvi put je demonstrirana 1919. g. dobro poznatim pokusom kojega je sir Arthur Eddington proveo tijekom ekspedicije na afrički otok Principe. Eddington je izmjerio prividni pomak položaja zvijezde viđene blizu ruba Sunca, tijekom potpune pomrčine.

Ova slika je sastavljena od fotografija snimljenih kroz bliskoinfracrveni (F814W) i žuti (F555W) filter, širokokutnim kanalom Hubbleove ACS-e. Vrijeme eksponiranja iznosilo je oko 67 i 33 minute po filteru, a vidno polje na slici široko je oko 3 lučne minute.

[ESA/Hubble, NASA and H. Ebeling.]