Nazvana i Južna vjetrenjača, M83 doživljava brže nastajanje novih zvijezda negoli naša galaktika Mliječni put, osobito u svojoj jezgri. Oštro "oko" WFC3 uhvatilo je na stotine jata mladih zvijezda, prastare rojeve zbijenih zvjezdanih jata i stotine tisuća pojedinačnih zvijezda, uglavnom plavih i crvenih superdivova.

Slika na desnoj strani je Hubbleov povećani prikaz mnoštva zvijezda u blizini galaktičke jezgre - sjajnog bjelkastog područje posve desno. (Ovdje je to glavna slika. Prim. prev.) Slika cijele galaktike, načinjena kamerom WFI na 2,2-metarskom ESO/MPG teleskopu zvjezdarnice La Silla u Čileu, prikazana je lijevo. (Ovdje je to donja slika. Prim. prev.) Bijeli okvir na potonjoj slici označava područje na Hubbleovoj slici.

Široki raspon valnih duljina na koje je osjetljiva WFC3, od ultraljubičastog do bliskoinfracrvenog, otkriva zvijezde u različitim fazama razvoja, što astronomima omogućuje dokučiti povijest rađanja zvijezda u toj galaktici.

Slika dosad neviđenom detaljnošću prikazuje sadašnju visoku stopu rađanja zvijezda u toj čuvenoj "veličanstvenoj" spiralnoj galaktici. Novi naraštaji zvijezda nastaju pretežno u jatima na rubovima tankih prašinskih pruga, toj kralježnici spiralnih kraka. Te netom nastale zvijezde, stare samo nekoliko milijuna godina, izvaljuju se iz svojih prašinskih kukuljica, proizvodeći mjehure crvenkastog svijetlećeg plina vodika.

Ta raskopana područja daju spiralnom kraku izgled šarenog "švicarskog sira". Postupno će žestoki vjetar iz mladih zvijezda (struje nabijenih čestica) otpuhnuti taj plin, otkrivajući sjajna jata od plavih zvijezda. Te su zvijezde stare od 1 do 10 milijuna godina. Stariji naraštaji zvijezda nisu toliko plavi.

Prečka od zvijezda, plina i prašine, koja presjeca galaktičku jezgru, mogla bi biti odgovorna za većinu toga rađanja zvijezda u jezgri. Prečka poput lijevka ubacuje materijal u središte galaktike, gdje dolazi od najaktivnijeg formiranja zvijezda. Najsjajnija zvjezdana jata počivaju duž jednog luka uz jezgru.

Na slici se može vidjeti i ostatke šezdesetak eksplozija supernova, umiranja masivnih zvijezda. To je pet puta više no što je dosad bilo poznato u tom dijelu galaktike. Ostatke je identificirala WFC3. Proučavajući te ostatke, astronomi mogu bolje razumjeti prirodu zvijezda koje su na tim mjestima eksplodirale i koje su odgovorne za nastanak i rasipanje većine teških elemenata koji postoje u toj galaktici.

M83, koja se nalazi na južnoj nebeskoj polukugli, često se uspoređuje s M51, koju zovemo i galaktika Vrtlog, a koja se nalazi na sjevernoj polukugli. Na udaljenosti od 15 milijuna svjetlosnih godina od nas, u zviježđu Hidre, M83 nam je dvaput bliže negoli je to M51.

[Credit for Hubble Image: NASA, ESA, R. O'Connell (University of Virginia), B. Whitmore (Space Telescope Science Institute), M. Dopita (Australian National University), and the Wide Field Camera 3 Science Oversight Committee
Credit for Ground-based Image: European Southern Observatory]