Ove masivne, nedavno formirane zvijezde unutar NGC 81 gube materijal velikom brzinom, šaljući iz sebe snažne stelarne vjetrove i udarne valove, dubeći tako svojevrsnu kukuljicu unutar okolne maglice. Dvije najsjajnije zvijezde, vidljive na ovoj Hubbleovoj slici kao vrlo blizak par pokraj središta N 81, odašilju obilno ultraljubičasto zračenje, što maglicu tjera da sjaji zbog fluorescencije.

Izvan tog vrućeg sjajnog plina, hladniji je materijal sastavljen od molekula vodika i prašine. Ta je tvar normalno nevidljiva, ali nešto od nje može se nazrijeti kao obris naspram maglice u pozadini, kao prašinske pruge i jedan mali, tamni, eliptični čvor. Vjeruje se kako su mlade zvijezde nastale gravitacijskim sažimanjem te hladne materije.

Teleskopima na površini Zemlje malo što se može vidjeti u N 81, zbog čega je maglica dobila nadimak "Grudica". Astronomi nisu bili sigurni je li u oblak usađena samo jedna ili nekolicina vrućih zvijezda, ili je ona, pak, stelarno rodilište ispunjeno velikim brojem zvijezda manje mase. Hubbleove fotografije visoke razlučne moći pokazuju da je posrijedi ovo drugo: one su nam u N 81 otkrile veliki broj mladih, bijelo usijanih zvijezda - lako vidljivih na ovoj slici u boji.

Ovaj ključni podatak ima veliki utjecaj na teorije o postanku zvijezda, a N 81 nudi jedinstvenu priliku za pogled "izbliza" na turbulentne uvjete koji prate rađanje masivnih zvijezda. Najsjajnije zvijezde u ovom jatu 300000 puta su sjajnije od našeg Sunca. Astronomi osobito rado proučavaju formiranje zvijezda u MMO-u, budući im se kemijski sastav razlikuje od sastava zvijezda u Mliječnom putu. Svi ostali elemenati - osim vodika i helija - zastupljeni su samo jednom desetinom udjela opaženog u našoj galaktici.

Proučavanje N 81 tako stvara izvrstan obrazac za proučavanje nastanka zvijezda koje se događalo davno, u jako udaljenim galaktikama, prije negoli su nuklearne reakcije unutar zvijezda sintetizirale elemente teže od helija.

MMO, nazvan po istraživaču Ferdinandu Magellanu, nalazi se na udaljenosti od 200000 svjetlosnih godina, a sa Zemlje je vidljiv jedino s južne polukugle. N 81 je 81. maglica katalogizirana tijekom istraživanja MMO, kojega je pedesetih godina dvadesetog stoljeća proveo astronom Karl Henize. (Henize je kasnije postao astronom-astronaut, te je letio u svemir u NASA-inom space shuttleu!)

Ova slika u boji projekta Hubble Heritage, predstavlja kompozit sastavljen od triju fotografija snimljenih u rujnu 1997. g, putem Hubbleove WFPC2. Korišteni su filteri za svjetlost odaslanu iz kisika (O III) i vodika (H-alfa, H-beta).

[NASA and The Hubble Heritage Team (STScI/AURA)]