| Nalikujući šarolikoj
blagdanskoj čestitki, ova slika što ju je načinio NASA-in Svemirski teleskop
Hubble otkriva živu zeleno-crvenu maglicu daleko od Zemlje, gdje se priroda
naizgled zaogrnula bojama ovog godišnjeg doba (Ovaj je članak objavljen 19.
prosinca. Prim. prev.). Ove boje, nastale svjetlom što su ga odaslali kisik i
vodik, pomažu astronomima u istraživanju procesa nastanka zvijezda u maglicama
kakva je NGC 2080.
NGC 2080, koja ima
i nadimak "Glava duha", jedno je u nizu područja nastanka novih zvijezda južno
od maglice 30 Dorado, u Velikom Magellanovom oblaku, koja su privukla posebnu
pozornost. Ta su područja detaljno proučavana Hubbleom i odavno su poznata kao
jedinstvena mjesta nastanka zvijezda. 30 Dorado je najveće područje rađanja
zvijezda u cijeloj mjesnoj skupini galaktika.
Svjetlo maglice
uhvaćeno na ovoj slici, odaslano je iz dva elementa, vodika i kisika. Crvena i
plava svjetlost stiže iz vodika zagrijanog obližnjim zvijezdama. Zeleno svjetlo
na lijevoj strani dolazi iz sjajećeg kisika. Energija potrebna da se stvori to
zeleno svjetlo, dobivena je snažnim stelarnim vjetrom (strujom vrlo brzih
čestica) koji izbija iz masivnih zvijezda tik izvan ruba slike. Bijelo područje
u središtu, kombinacija je sve tri vrste emisije i ono prikazuje jezgru od
vrućih masivnih zvijezda. Silovita emisija iz tih zvijezda izdubla je zdjelastu
šupljinu u okolnom plinu.
U tome bijelom
području, dva su sjajna predjela ("oči duha") dobila imena A1 (lijevi) i A2
(desni): to su vrlo vruće, svijetleće "grudice" vodika i kisika. Mjehur u A1
nastao je djelovanjem snažnog vrućeg zračenja i silovitog stelarnog vjetra iz
jedne jedine masivne zvijezde. A2 ima složeniji izgled zbog postojanja veće
količine prašine i nekoliko skrivenih masivnih zvijezda. Masivne zvijezde u A1 i
A2 morale su nastati unutar posljednjih 10000 godina, budući njihovi "natalni"
plinski plaštevi još nisu razoreni moćnom radijacijom iz novorođenih
zvijezda.
Ova slika
"pojačanih" boja sastavljena je od triju fotografija snimljenih kroz uskopojasne
filtere, 28. ožujka 2000. g, putem Hubbleove WFPC2. Boje su crvena (ionizirani
vodik, H-alfa, 1040 sekunda), zeleno (jonizirani kisik, 1200 sekunda) i plava
(ionizirani vodik, H-beta, 1040 sekunda). Slika pokriva područje od 67 puta 67
lučnih sekunda, što na udaljenosti Velikog Magellanovog oblaka (16800
svjetlosnih godina) odgovara širini i dužini od po 55 svjetlosnih
godina.
[NASA, ESA & Mohammad Heydari-Malayeri (Observatoire de Paris, France)]
|