| Ovo je pogled kojega
je NASA-in Svemirski teleskop Hubble bacio u turbulentni kotao rađaonice
zvijezda, nazvan N159, a koji se nalazi 170000 svjetlosnih godina od nas, u
satelitskoj galaktici Velikom Magellanovom oblaku. Bujice stelarnih vjetrova iz
vrućih, novorođenih, masivnih zvijezda unutar maglice oblikuju grebene, lukove i
pramenje u prostranom oblaku, kojemu je oko 150 svjetlosnih godina u promjeru.
Rijetka vrsta
zbijene ionizirane "grude", po prvi je put razlučena u leptirastu ("Papillon")
maglicu, usađenu u središte vrtloga sjajnog plina i tamne prašine. Dosad
neviđene pojedinosti građe Papillona, manjeg od 2 svjetlosne godine u promjeru
(oko 2 lučne sekunde na nebu), mogu se vidjeti na umetnutoj slici.
Moguće objašnjenje
ove bipolarne strukture jest izljev plina iz masivne zvijezde (preko 10 puta
masivnije od našeg Sunca) koja je skrivena u središnjoj zoni apsorpcije. Takve
su zvijezde tako vruće da njihov radijacijski tlak priječi plinu da nastavi
padati na nju, te ga odguruje u dva nasuprotna pravca. Pretpostavlja se kako
gusti ekvatorijalni disk nastao od materijala koji još uvijek nastoji pasti na
zvijezdu, fokusira materijal koji struji van u dva smjera.
Ova opservacija
dio je potrage za mladim masivnim zvijezdama u VMO. Rijetki su slučajevi da se
ovako masivnu zvijezdu može vidjeti ovako rano nakon njena rođenja.
Crveno na ovoj
slici stvarnih boja predstavlja emisiju vodika, dok je žuto visoko pobuđeni
ionizirani kisik. Fotografija je načinjena 5. rujna. 1998. g, putem
WFPC2.
[M. Heydari-Malayeri (Paris Observatory) and NASA/ESA]
|