Jata mladih sjajnih zvijezda ističu se u spiralnim kracima galaktike. Nasuprot tome, dadu se opaziti i stari crveni divovi na samrti. Samo se najsjajnije zvijezde mogu u NGC 4603 vidjeti samostalno, čak i uz pomoć neusporedivih sposobnosti Svemirskog teleskopa Hubble. Veći dio difuznog sjaja koji stiže iz tamnijih zvijezda, Hubble ne može razlučiti kao pojedinačne izvore. Crvenkasto pramenje su područja u kojima oblaci prašine zastiru plavo svjetlo iz zvijezda iza njih.

Galaktiku je promatrao tim znanstvenika posvećenih određivanju udaljenosti između galaktika. Kako je NGC 4603 puno dalje od ijedne druge galaktike koju su proučavali pomoću Hubblea - 108 milijuna svjetlosnih godina - njene se zvijezde sa Zemlje vide kao izuzetno blijede, te su stoga pouzdana mjerenja njihova sjaja, nužna za razlučivanje karakterističnih promjena u cefeida, osobito teška. Na ovoj udaljenosti i neke nepromjenjive zvijezde mogu slučajno izgledati čas sjajnije, čas tamnije, poput cefeida, a zbog fizičke nemogućnosti točnog mjerenja tako tamnih objekata. Određivanje udaljenosti galaktike zahtijevalo je, stoga, statističku analizu bez premca, zasnovanu na opsežnim računalnim simulacijama.

Istraživači su pronašli 36-50 cefeida, iskoristivši potom svoje nalaze kako bi točno odredili udaljenost do NGC 4603. Ta mjerenja ukazuju na to da, kada se u obzir uzme širenje svemira i gibanje Mjesne skupine, jato Kentaur praktično miruje u odnosu na okolicu. Ono je dijelom uzrok brzih gibanja u obližnjem svemiru, dok samo nije pod jakim privlačnim utjecajem neke druge koncentracije materije. Promatranja dalekih cefeida kakve su te u NGC 4603, pomaže astronomima i točno odrediti stopu širenja svemira.

[Jeffrey Newman (Univ. of California at Berkeley) and NASA]