Hubbleove slike neposredno stavljaju na kušnju stare zamisli o posljednjim fazama u životima zvijezda. Motrenjem na Suncu sličnu zvijezdu u poodmakloj dobi, ova fotografija Mz3, koja je sastavni dio projekta Hubble Heritage - zajedno sa slikama drugih planetarnih maglica - pokazuje kako će sudbina našeg Sunca vjerojatno biti zanimljivija, složenija i dojmljivija, negoli su to astronomi - još prije samo nekoliko godina - mogli i zamisliti.

Unatoč silini eksplozije, brizganje plina iz umiruće zvijezde u središtu Mz3 posjeduje intrigantnu simetričnost, različitu od kaotičnih obrazaca kakve se može očekivati od obične eskplozije. Znanstvenici koji koriste Hubblea voljeli bi razumjeti kako jedna sferna zvijezda može stvoriti tako istaknute nesferične simetrije u plinu kojega izbacuje.

Jedna je mogućnost ta da središnja zvijezda u Mz3 ima pratioca koji orbitira oko nje na maloj udaljenosti i koji svojom snažnom plimnom silom oblikuje istjecanje plina. Kako bi to djelovalo, pratioc mora biti jako blizu umirućoj zvijezdi, otprilike na udaljenost na kojoj se nalazi Zemlja u odnosu na Sunce. Na takvoj udaljenosti, prateća zvijezda ne bi bila daleko od ogromne napuhnute tjelesine umiruće zvijezde. Moguće je čak i to da je zvijezda na umoru posve progutala svoju pratilju, pa ova sada orbitira unutar nje, poput patke koja se našla u trbuhu vuka, u priči "Petar i vuk".

Druga je mogućnost ta da se silnice snažnog magnetnog polja umiruće zvijezde, dok se ova okreće oko svoje osi, namataju poput špageta pod mikserom. Električno nabijeni vjetrovi, koji "pušu" od zvijezde brzinama do 1000 km/s - slični Sunčevom vjetru, samo milijune puta gušći - na svom putu u svemir u stanju su pratiti te izuvijane silnice. Ti gusti vjetrovi mogu postati vidljivi pod ultraljubičastom svjetlošću s vrele središnje zvijezde ili zbog mnogostruko nadzvučnih sudara s okolnim plinom koji materijal pobuđuju do fluorescencije.

Nijedna planetarna maglica koju je promatrao Hubble ne podsjeća previše na Mz3. M2-9 joj je donekle slična, ali su brzine istjecanja materijala u Mz3 deset puta veće od onih u M2-9. Zanimljivo, vrlo masivna mlada zvijezda Eta Kobilice (Carinae) pokazuje jako sličan način istjecanja tvari.

[NASA, ESA and The Hubble Heritage Team (STScI/AURA)]