| Ovo je prva snimka
Saturnove ultraljubičaste polarne svjetlosti koju je načinio uređaj STIS na
Svemirskom teleskopu Hubble, u listopadu 1997. g, dok se Saturn nalazio na
udaljenosti od 1,3 milijarde kilometara od Zemlje. Ovaj novi instrument,
korišten kao kamera, pruža više od deset puta veću osjetljivost u
ultraljubičastom od ranijih Hubbleovih uređaja. STIS-ove fotografije otkrivaju
iznimne pojedinosti kakve nikada ranije nisu bile viđene u spektakularnom
auroralnom zastoru koji okružuje Saturnov sjeverni i južni pol, te se uzdiže
više od tisuću i pol kilometara iznad vrhova oblaka.
Pojava Saturnovih
polarnih svjetlosti izazvana je energetskim vjetrom sa Sunca koji zasipa planet,
upravo kao i Zemljina aurora koju se povremeno može vidjeti na noćnom nebu, što
je, opet, slično fenomenu koji tjera fluorescentne lampe da sjaje. Ali za
razliku od Zemljine, Saturnovu se polarnu svjetlost može vidjeti jedino u
ultraljubičastom području koja se ne može vidjeti sa Zemljine površine - što
znači da ju se može promatrati jedino iz svemira. Nove Hubbleove slike otkrivaju
mreškanje i opće obrasce koji se polako razvijaju, pojavljujući se uglavnom na
istim mjestima gledano iz našeg pravca, neovisno o vrtnji planeta. U isto
vrijeme, zastori pokazuju mjesna pojačanja sjaja koja obično slijede rotaciju
planeta i pokazuju brze promjene u samo nekoliko minuta.
Te promjene i pravilnosti ukazuju na to da je aurora prije svega oblikovana i
napajana trajnim "potezanjem konopca" između Saturnova magnetnog polja i struje
nabijenih čestica sa Sunca.
Proučavanje
polarne svjetlosti na Saturnu započelo je prije samo sedamnaest godina.
Svemirksa letjelica Pioneer 11 opazila je 1979. g. pojačani sjaj u dalekom
ultraljubičastom području na Saturnovim polovima. Proletjevši početkom
osamdesetih blizu Saturna, svemirske letjelice Voyager 1 i 2 pružile su osnovni
opis polarne svjetlosti i po prvi put kartografirale ogromno magnetno polje
planeta koje brze elektrone uvode u atmosferu blizu sjevernog i južnog pola.
Prve snimke Saturnove aurore načinio je 1994-5. g. Svemirski teleskop Hubble,
putem WFPC2. Novi instrument STIS, puno osjetljiviji u ultraljubičastom području
omogućuje neusporedivo detaljnije proučavanje međudjelovanja Saturnove
magnetosfere i gornjih slojeva njegove atmosfere. Ova Hubbleova istraživanja
polarne svjetlosti na koncu će poslužiti kao dopuna mjerenjima Saturnova
magnetnog polja i nabijenih čestica što će ih na licu mjesta poduzeti
NASA/ESA-ina svemirska letjelica Cassini, sada na putu ususret Saturnu -
sastanak s planetom očekuje se početkom sljedećeg desetljeća!
Prilikom snimanja,
korištena su dva režima rada STIS-a, kako bi se razlučila ultraljubičasta
emisija atoma vodika (prikazano crvenim) i emisije koju odašilje molekularni
vodik (prikazano plavim). Tako sjajnu crvenu polarnu svjetlost stvara uglavnom
atomalni vodik, dok bijele tragove unutar njih iscrtavaju zatvorena područja
emisije molekularnog vodika. Južna aurora vidljiva je dolje desno, a sjeverna
gore lijevo.
[J.T. Trauger (Jet Propulsion Laboratory) and NASA.]
|