Masivno središte galaktike, sjajna lopta svjetla u sredini fotografije, ima oko 80 svjetlosnih godina u promjeru i sjaj od oko 100 milijuna Sunaca. Astronomi procjenjuju da je oko 400 milijuna godina staro i da mu je masa 40 milijuna puta veća od mase Sunca. Koncentracija zvijezda je oko 5000 puta veća od one u Mliječnom putu. Da živimo blizu toga sjajnog središta, nebo bi nam bilo kontinuirano osvijetljeno.

Tamno slovo "y" preko središta, znak je prašinske apsorpcije. Sjajna točka u sredini ipsilona, ima sjaj od oko milijun Sunaca, ali i promjer manji od 5 svjetlosnih godina. Njena silina i male dimenzije, ukazuju da smo tu locirali jednu skrovitu crnu jamu koja stvara snažne radio-mlazove!

Oko središta je puno starija zvjezdana populacija koja pokriva područje s oko 1500 svjetlosnih godina u promjeru i koja je stara barem 8 milijarda godina - koja bi, zapravo, mogla biti stara koliko i sam svemir, oko 13 milijarda godina.

Nešto dalje, vidi se "ogrlica" vrlo mladih područja formiranja zvijezda, jatâ novorođenih zvijezda, mlađih od 10 milijuna godina, koja su od središta udaljena oko 700 svjetlosnih godina. Mlade se zvijezde obično nalaze tisuće svjetlosnih godina daleko.

Astronomi vjeruju kako su zvijezde u središnjem području nastale kada je patuljasta galaktika-pratioc - koja se na fotografiji ne vidi - prošla mimo njega, prije nekih 400 milijuna godina, uzburkavši prašinu i materijal za stvaranje novih zvijezda. Bliski susret vršio je svoj utjecaj dugo vremena, te se vjeruje kako je on odgovoran za neobično visoku stopu aktivnosti formiranja zvijezda u sjajnoj ogrlici.

Ova slika u boji sastavljena je od četiri fotografije snimljene 15. siječnja 1995. g, pomoću WFPC2, u plavim, zelenim i crvenim valnim duljinama.

Uz ove dvije slike nije dan posebni tekst, no prilično je jasno o čemu je riječ: lijevo je snimka Vrtloga (M51) načinjena teleskopom na površini Zemlje, dok je desno segment galaktike kako ga je vidio Svemirski teleskop. Na lijevoj je slici označemo područje, karakteristično nazubljeno, koje je snimao Hubble.

[Nino Panagia (Space Telescope Science Institute and European Space Agency) and NASA]