| 
                         NASA/ESA-in Svemirski teleskop
                        Hubble je ulovio rijedak nebeski plijen. U blizini jedne sjajne zvijezde, na
                        ovoj je slici vidljiv bizarni objekt nalik nekom spiralno izuvijanom školjkašu.
                        Taj objekt, nazvan IRAS 22036+5306, zabilježen je tijekom kratkog, ali burnog
                        razdoblja pred kraj života jedne zvijezde. 
                        
                        
                        Unutar IRAS 22036+5306 leži
                        ostarjela zvijezda koja je iz sebe iskašljala zamalo sav svoj vanjski materijal,
                        stvorivši na taj način oko sebe oblak u svemiru. Skrivena unutar te koprene,
                        gusta, ogoljena i još uvijek upaljena jezgra zvijezde postaje sve toplijom.
                        Zvijezdu okružuje torus koji se dijelom sastoji od izbačenog materijala, a možda
                        i zrnatih ostataka kometa i drugih malih stjenovitih tijela. Dva nasuprotna
                        mlaza šikljaju iz polova zvijezde, prodirući kroz zaprašeni pojas. Mlazovi
                        sadrže grude materijala - obično s desetak tisuća puta većom masom od Zemljine -
                        koji hitaju naprijed brzinom od skoro 800 tisuća kilometara na sat. 
                        
                        
                        IRAS
                        22036+5306 prolazi kroz preobrazbu i sada se nalazi u fazi protoplanetarne (ili
                        predplanetarne) maglice. Samo nekoliko stotina takvih maglica dosad je
                        zamijećeno u našoj galaktici. Zasad, svjetlo iz središnje zvijezde samo biva
                        odraženo od izbačene plinske ljuske. Uskoro će, međutim, zvijezda postati vrlo
                        vrući bijeli patuljak, koji će svojim intenzivnim ultraljubičastim zračenjem
                        ionizirati otpuhnuti plin, tjerajući ga tako da svijetli u živim bojama. IRAS
                        22036+5306 će tada procvasti u pravu pravcatu planetarnu maglicu i taj će čin
                        predstavljati njen labuđi pjev prije negoli započne vrlo polagano, konačno
                        hlađenje bijelog patuljka. 
                        
                        
                        Planetarne maglice traju puno duže
                        od svojih prethodnica, protoplanetarnih maglica, pa se stoga i češće uočavaju.
                        Naziv planetarna maglica je ostatak iz vremenâ kada su promatranja vršena malih
                        teleskopima i kada je moderna astronomija tek nastajala. Tadašnjim astronomima
                        su neki od tih objekta izgledali kružni i slični vanjskim planetima poput Urana
                        i Neptuna. (Ti astronomi ("early astronomers") nisu znali ni za Uran, a kamoli
                        za Neptun. Prim. prev.) 
                        
                        
                        IRAS
                        22036+5306 se nalazi na oko 6500 svjetlosnih godina od nas, u zviježđu Cefeja.
                        Proučavanjem rijetkosti poput IRAS 22036+5306, astronomi stječu uvid u kratku i
                        slabo shvaćenu fazu stelarnog razvoja, tijekom koje napuhnuti crveni divovi
                        bivaju potkresani u male bijele patuljke. Primjerice, ostaje tajnom kako se
                        točno oblikuju prašinski torus i mlazovi. Planetarna maglica je faza za koju se
                        drži da očekuje većinu zvijezda srednje veličine, uključujući tu i naše Sunce.
                        No, nije sigurno da će naša zvijezda proizvesti ovakvu predstavu - drži se kako
                        je zvijezda koja je proizvela svu tu plinsku raskoš u IRAS 22036+5306 bila barem
                        četiri puta masivnija od Sunca. 
                        
                        
                        Ova
                        je slika dobivena kanalom visoke razlučivosti Hubbleove ACS-e. Ona je
                        sastavljena od fotografija snimljenih kroz žuti/narančasti filter (F606W,
                        obojeno plavim), bliskoinfracrveni filter (F814W, obojeno narančastim) i filter
                        koji propušta crveni sjaj vodika (F658N, obojeno crvenim). Ukupno vrijeme
                        eksponiranja je po filteru trajalo, redom, 1600 s, 3200 s i 5014 s. Vidno polje
                        na slici je široko oko 22 lučne sekunde. 
                        [ESA/Hubble & NASA] 
                         
                         |