Kombinacija Hubbleove nadmoćne prostorne razlučivosti i osjetljivosti ACS-e, postavljene na Hubblea 2002. g. i uporabljene za snimanje ove slike, omogućila je mjerenja jata crvenih zvijezda u NGC 1316 jedinstvene točnosti. Astronomi su zaključili da ta zvjezdana jata sadrže jasne dokaze da je prije nekoliko milijarda godina došlo do velikog sudara dviju spiralnih galaktika, čijim je srastanjem NGC 1316 oblikovana onakvom kakva izgleda danas.

NGC 1316 se nalazi na ivici obližnjeg galaktičkog jata u južnom zviježđu Peći (Fornax), na udaljenosti od oko 75 milijuna svjetlosnih godina. Ona je jedna od najsjajnijih eliptičarki u galaktičkom jatu Peć. NGC 1316, poznata i kao Fornax A, jedan je od najsnažnijih radio-izvora na nebu, s mjehurima iz kojih izbijaju radio-valovi koji se na nebu protežu preko nekoliko stupnjeva (daleko izvan okvira Hubbleove slike).

Silovita povijest NGC 1316 očigledna je na više načina. Slike koje pokrivaju veći dio neba, a koje su načinjene s Međuameričke zvjezdarnice na Cerro Tololu u Čileu, pokazuju da su u vanjski omotač galaktike utisnuti najraznolikiji nabori, petlje i perjanice. Među tim tzv. plimnim tvorbama, za one uske drži se da su zvjezdani ostaci drugih spiralnih galaktika koje su se svojedobno stopile s NGC 1316, tijekom nekoliko zadnjih milijarda godina. Unutarnja područja galaktike prikazana na Hubbleovoj slici, otkrivaju složeni sustav prašinskih pruga i krpica. Za njih se drži da su ostaci međuzvjezdanog medija iz jedne ili više spiralnih galaktika koje je progutala NGC 1316.

Tim američkih znanstvenika, predvođen dr. Paulom Goudfrooijem iz Znanstvenog instituta za Svemirski teleskop u Baltimoreu, uporabio je ACS-u na Hubbleu kako bi proučio zvjezdana jata u nekoliko obližnjih divovskih eliptičnih galaktika. Njihovo proučavanje NGC 1316 bilo je usredotočeno na zbijena jata, kompaktne zvjezdane sustave sa stotinama tisuća, pa čak i milijunima zvijezda koje su nastale u isto vrijeme.

Osjetljivost Hubbleove ACS-e kojoj nema presedana, omogućila je timu opažanje blijedih zbijenih jata koja su ranije ostajala izvan domašaja. Odredivši brojnost tih jata u ovisnosti o njihovu sjaju, znanstvenici su po prvi put vidjeli dokaze postupnog razaranja zvjezdanih jata nastalih tijekom ranijih stapanja galaktika bogatih plinom. Oni su primijetili da je relativni broj jata malih masa značajno manji u unutarnjim područjima galaktike negoli u njenim vanjskim dijelovima, i to u iznosu koji je u skladu s teorijskim predviđanjima.

Ova je slika sastavljena od triju Hubbleovih fotografija, snimljenih kroz plavi (F435W), žutozeleni (F555W) i infracrveni (F814W) filter. Rezultati koje je dobio taj tim, unaprijedili su naše razumijevanje načina na koji su eliptične galaktike - i njihova zvjezdana jata - mogle nastati tijekom stapanja galaktika, te se potom razviti kako bi nakon nekoliko milijarda godina nalikovale "normalnim" eliptičnim galaktikama.

[NASA, ESA, and The Hubble Heritage Team (STScI/AURA)]