Poput mnogih drugih takozvanih planetarnih maglica, IC 4406 pokazuje visoki stupanj simetričnosti: lijeva i desna polovica na Hubbleovoj slici skoro su zrcalne slike jedna drugoj. Ako bismo u nekom zvjezdanom brodu mogli obletjeti oko IC 4406 (Što bi kapetanica Janeway nesumljivo i učinila... Prim. prev.), mogli bismo vidjeti da plin i prašina oblikuju ogromni cilindar materijala koji struji s umiruće zvijezde. Ovakav bočni pogled, omogućava nam da vidimo zakučasto pramenje prašine nalik mrežnici oka. U slučaju nekih drugih planetarnih maglica, poput Prstena (NGC 6720), taj cilindar gledamo odozgo.

Cilindar materijala zadržava silovito zračenje koje stiže iz ostatka umiruće zvijezde. Plin na unutarnjoj strani cilindra ioniziran je svjetlom iz središnje zvijezde, pa sjaji. Svjetlo iz atoma kisika na ovoj je slici prikazano plavom bojom, ono iz vodika zelenom, a iz dušika crvenom. Obojenost završne slike prikazuje razlike u koncentraciji tih triju plinova u maglici.

Na ovoj se Hubbleovoj slici ne vidi šire područje neutralnog plina koje ne odašilje svjetlost, no koje se može opaziti radio-teleskopima.

Jedna od najzanimljivijih tvorbi u IC 4406 je nepravilna mreža tamnih pruga koje presjecaju središte maglice. Te su pruge po oko 160 astronomskih jedinica široke (astronomska jedinica je udaljenost Zemlje od Sunca - približno 150 milijuna kilometara). One se nalaze točno na granici između vrućeg sjajećeg plina koji stvara vidljivu svjetlost ovdje zabilježenu i neutralnog plina zapaženog radio-teleskopima. Vidimo obrise pruga zato jer prašina i plin u njima imaju gustoću tisuću puta veću od ostatka maglice. Prašinske pruge su poput vela širokih oka, omotanog oko sjajnog cilindra.

Sudbina tih gustih čvorova nije poznata. Hoće li oni preživjeti širenje maglice i postati tamnim stanovnicima međuzvjezdanog prostora ili se jednostavno rastočiti?

Ova je slika kompozit sastavljen od podataka prikupljenih Hubbleovom WFPC2, tijekom lipnja 2001. g. i siječnja 2002.

[NASA and The Hubble Heritage Team (STScI/AURA)]