| Ova snimka MyCn18,
mlade planetarne maglice udaljene oko 8000 svjetlosnih godina, kojega je načinio
NASA-in Svemirski teleskop Hubble (WFPC2), otkriva pravi oblik maglice: ona
izgleda kao pješčani sat sa zakučastim uzorkom "ugraviranim" u stijenke. Slika
je sastavljena od triju odvojenih fotografija snimljenih u svjetlu ioniziranog
dušika (prikazanom crvenim), vodika (zelenim) i dvostruko ioniziranog kisika
(plavim). Ishod je jako zanimljiv, budući baca novo svjetlo na slabo shvaćeni
proces izbacivanja stelarne materije koje prati sporo umiranje Suncu sličnih
zvijezda. Na ranijim snimcima načinjenim s površine Zemlje, MyCn18 izgleda kao
par velikih vanjskih prstenâ, s jednim manjim u sredini, no na njima se nisu
mogle vidjeti nikakve pojedinosti.
Prema jednoj
teoriji o nastanku planetarnih maglica, oblik pješčanog sata nastao je širenjem
brzog stelarnog vjetra unutar sporo ekspandirajućeg oblaka gušćeg blizu ekvatora
negoli na polovima. Ono što izgleda kao sjajni eliptični prsten u središtu i što
bi na prvi pogled moglo biti pogrešno shvaćeno kao gusto ekvatorijalno područje,
nakon podrobnije analize viđeno je kao krumpirasta struktura s osi simetrije
dramatično različitom od one u većeg pješčanog sata. Vrela zvijezda za koju se
mislilo da izbacuje i osvjetljava maglicu - što bi
značilo da se nalazi u njenom središtu simetrije - očigledno je izvan tog
središta. Stoga MyCn18 - kako otkriva Hubble - ne ispunjava neka od ključnih
teorijskih očekivanja.
Hubble je otkrio i
druge pojave u MyCn18 koje su potpuno nove i neočekivane. Na primjer, u
središnjem području postoji par preklopljenih eliptičnih prstenâ koji se čine
rubovima manjeg pješčanog sata. Tu su i ti složeni obrasci ugravirani u stijenke
pješčanog sata. Ti lukovi u stijenkama mogli bi biti ostaci pojedinih ljuski
izbačenih iz zvijezde dok je ona bila mlađa (kakve su viđene kod, npr. maglice
Jaje), posljedica nestabilnosti toka ili su oni, pak, mogli nastati djelovanjem
uskog snopa materije koji je udarao u stijenke pješčanog sata. Kako bi se
objasnila građa MyCn18, možda je neophodno pretpostaviti postojanje nevidljivog
pratioca i gravitacijskog djelovanja koje ide uz to.
[Raghvendra Sahai and John Trauger (JPL), the WFPC2 science team, and NASA]
|