Područje maglice prikazano na ovoj slici, oko 3500 puta je šire od Sunčevog sustava. Prikazani dio je oko 60% ukupnog ACS-inog vidokruga. Maglica, zvana i M17 ili Labud, nalazi se na 5500 svjetlosnih godina od nas, u zviježđu Strijelca.

Poput svoje slavne rođakinje u Orionu, maglica Labud osvijetljena je ultraljubičastim zračenjem iz mladih masivnih zvijezda, smještenih malo izvan gornjeg desnog kuta slike. Svaka od tih zvijezda je šest puta toplija i 30 puta masivnija od Sunca. Snažno zračenje iz tih zvijezda isparava i erodira gusti oblak hladnog plina unutar kojega su se zvijezde oblikovale. "Plikovima" posute stijenke šupljeg oblaka, sjaje prvenstveno u plavoj, zelenoj i crvenoj svjetlosti emitiranoj iz pobuđenih atoma vodika, dušika, kisika i sumpora. Osobito je dojmljiva ruži slična tvorba, desno od središta, koja blista crvenim svjetlom odaslanim iz vodika i sumpora.

Dok mlada zvijezda isparava okolni oblak, ona otkriva guste džepove plina koji mogu sadržavati zvijezde u razvoju. Budući su ti gusti džepovi otporniji na spaljujuće zračenje od okolnog oblaka, oni izgledaju kao isklesani iz stijenki oblaka ili, pak, kao otoci u moru svijetlećeg plina. Jedan tako izdvojeni džep vidimo u središtu najsvjetlijeg područja maglice: on je oko 10 puta veći od Sunčevog sustava. Drugi gusti džepovi plina oblikovali su zapanjujuću tvorbu koja strši prema unutra s lijevog ruba slike i koja podsjeća na čuvenu maglicu Konjska glava u Orionu. (Animacija)

ACS je ove opservacije načinila 1. i 2. travnja 2002. g. Slika u boji sastavljena je od četiriju odvojenih fotografija snimanih kroz ove filtere: plavi, bliskoinfracrveni, vodik-alfa i dvostruko jonizirani kisik.

[NASA, H. Ford (JHU), G. Illingworth (UCSC/LO), M.Clampin (STScI), G. Hartig (STScI), the ACS Science Team, and ESA]