| Naspram zapanjujuće
pozadine od tisuća galaktika, ova galaktika neobičnog izgleda, okružena vrpcama
zvijezda, čini se da juri kroz svemir, poput odbjeglog vatrenog kotača. Ova
slika galaktike UGC 10214 načinjena je putem ACS, postavljene na NASA-in
Svemirski teleskop Hubble u ožujku, tijekom Servisne misije 3B. S nadimkom
"Punoglavac", ova spiralna galaktika nije ni nalik udžbeničkim primjerima
veličanstvenih galaktika. Njena izobličenost prouzročena je malim uljezom, vrlo
plavom zbijenom galaktikom vidljivom u gornjem lijevom kutu masivnijeg
Punoglavca. Punoglavac je od nas udaljen oko 420 milijuna svjetlosnih godina, u
zviježđu Zmaja.
Vidljiv kroz
Punoglavčev disk, sićušni će napasnik vjerojatno napustiti mjesto nezgode.
Snažne gravitacijske sile međudjelovanja, stvorile su dugi rep krša, sastavljen
od zvijezda i plina razvučenih preko više od 280000 svjetlosnih
godina.
Brojne mlade plave
zvijezde i zvjezdana jata, začeti sudarom galaktika, vide su u spiralnim
kracima, kao i u dugim "plimnim" repovima od zvijezda. Svako od tih jata
predstavlja nastanak sve do oko milijun zvijezda. Boja im je plava jer se
sastoje od vrlo masivnih zvijezda, oko 10 puta vrućih i milijun puta sjajnijih
od našeg Sunca. Jednom kada se oblikuju, zvjezdana jata postaju to crvenija što
su starija, kako najmasivnije zvijezde u njima troše svoje gorivo i gase se. Ta
će jata na koncu postati stara zbijena jata, slična onima koja su nađena u
haloima praktično svih galaktika, uključujući tu i naš Mliječni put.
Dvije istaknute
grude mladih sjajnih plavih zvijezda u dugom repu su razdvojene "pukotinom" -
odjeljkom koji je bljeđi od ostatka repa. Te će grude zvijezda vjerojatno
postati patuljaste galaktike koje će orbitirati od Punoglavca.
Ovaj galaktički
pokolj i oluja rađanja zvijezda zbivaju se naspram zapanjujuće pozadine: "uzorak
zidnih tapeta" od 6000 galaktika. Tih galaktika ima dvaput više negoli ih je
otkriveno u legendarnom Hubbleovom dubokosvemirskom polju, kada je 1995. g,
svojom WFPC2, Hubble bacio najdalji pogled u nebo. Ova slika ACS-e, međutim,
snimljena je u samo dvanaestini vremena koje je bilo potrebno da se snimi
izvorno Hubbleovo dubokosvemirsko polje. U plavoj svjetlosti, ACS vidi i bljeđe
objekte od onih koji su bili viđeni u dubokosvemirskom polju. Galaktike na
ACS-inoj slici, poput onih u dubokosvemirskom polju, protežu su skoro do samog
početka vremena. Pojavljuju se u mirijadi oblika i predstavljaju fosilne uzorke
13 milijarda duge evolucije svemira.
ACS-ina slika
toliko je oštra da astronomi mogu prepoznati daleke galaktike u sudaru,
"građevne opeke" galaktika, izvrsni "Whitmanov uzorak" galaktika i mnoštvo
krajnje dalekih galaktika.
ACS je ovo
promatranje obavila 1. i 9. travnja 2002. g. Boja slike sastavljena je od triju
odvojenih slika snimanih kroz bliskoinfracrveni, narančasti i plavi
filter.
[NASA, H. Ford (JHU), G. Illingworth (UCSC/LO), M.Clampin (STScI), G. Hartig (STScI), the ACS Science Team, and ESA]
|