NASA-in Svemirski teleskop Hubble načinio je ovaj portret Marsa nekoliko minuta od časa najvećeg približavanja toga planeta Zemlji u zadnjih skoro 60000 godina. Fotografija je načinjena od niza ekspozicija u vremenu između 11:35 i 12:20 sati, 27. kolovoza 2003. g. Hubbleovom WFPC2. Na ovoj slici, Crveni je planet bio od Zemlje udaljen 55757930 km. Ovaj oštri prikaz Marsa stvarnih boja, otkriva nekoliko upadljivih tvorbi na Marsu, uključujući i najveći vulkan u Sunčevom sustavu, Olympus Mons, sustav klanaca zvan Valles Marineris, ogromnu tamnu površinu po imenu Solis Lacus i južnu polarnu ledenu kapu. Olympus Mons (ovalna tvorba malo iznad središta slike) je približno veličine Poljske, te je triput viši od Mount Everesta. Taj ugasli vulkan počiva u predjelu zvanom Izbočina Tharsis, koja je površinom slična Sjedinjem Državama i u kojoj se nalazi nekoliko ugaslih vulkana. Tri među tim vulkanima - Tharsis Montes - poredana su malo ispod Olympus Monsa. Prozračni oblaci lebde iznad Arsia Monsa, najjužnijeg među njima. Dugi tamni ožiljak, ispod i desno od Izbočine Tharsis, jest Valles Marineris, 4000 km dugi sustav klanaca. Tik ispod Valles Marineris je Solis Lacus, poznato i kao "Oko Marsa". Tamne tvorbe lijevo od Solis Lacusa su južna visočja, zvana Terra Sirenum, predjel posut udarnim kraterima. Promjeri tih kratera kreću se od 50 do 200 km.

Slika je snimljena tijekom sredine ljeta na južnoj polukugli. U tome godišnjem dobu, Sunce neprestano obasjava južnu polarnu ledenu kapu, zbog čega se ona smanjuje (dno slike). Narančaste pruge su pokazatelji prašinske aktivnosti iznad polarne kape. Kapa je načinjena od leda ugljičnog dioksida i vodenog leda, no na ovoj slici se vidi jedino led ugljičnog dioksida. Vodeni je led prekriven njime. Tek nakon još dva mjeseca uzmicanja ledene kape, na vidjelo će izaći i vodeni led. Nasuprot tome, sjeverna je polukugla usred zime. Oblačni val pokriva sjeverni polarni led i okolno područje (vrh slike). Ovaj prikaz Marsa otkriva zapanjujuću razliku između sjeverne i južne polukugle. Sjeverna polukugla je mjesto gdje se nalaze vulkani koji možda nisu bili aktivni cijelih milijardu godina. Ti su vulkani preobrazili površinu sjevernih predjela, popunivši možda i mnoge od udarnih kratera. Južna polukugla izgleda istočkana drevnim udarnim kraterima: oni izgledaju tamni jer su možda ispunjeni grubljim česticama pijeska.

Mars i Zemlja dožive "bliski susret" približno svakih 26 mjeseci. Do tih periodičnih susreta dolazi zbog razlika u orbitama dvaju planeta. Zemlja obilazi oko Sunca dvaput brže od Marsa i pretječe Crveni planet približno svake dvije godine. Oba planeta imaju eliptične putanje, tako da njihovi bliski susreti nisu uvijek na istoj udaljenosti. Primjerice, tijekom bliskog susreta sa Zemljom 2001. g, Mars se našao na oko 14,5 milijuna kilometara dalje negoli ove godine. Budući će se ove godine Mars naći puno bliže Zemlji, na nebu će izgledati i 23% veći. Mars nam se neće ponovo toliko približiti sve do 2287. g.

Ova fotografija u boji je kompozit sastavljen od podataka prikupljenih kroz plavi, zeleni i crveni filter. Tijekom opservacije, korišteno je ukupno 11 filtera, od plavog, sve do bliskoinfracrvenog. Kraće valne duljine prikazuju oblake i druge pojave u atmosferi. Duže valne duljine, što uključuje i bliskoinfracrvene, prikazuju tvorbe na površini Marsa. (Animacija)

Slika B: Hubbleov bliski susret s Marsom

NASA-in Svemirski teleskop Hubble snimio je ovu detaljnu fotografiju Crvenog planeta u trenutku kada se on nalazio na udaljenosti od samo 55760220 km. Ova slika u boji sastavljena je od niza ekspozicija načinjenih između 0:20 i 1:12 sati, 26. kolovoza, Hubbleovom WFPC2. Ova je slika snimljena samo 11 sati prije negoli se taj planet najviše približio Zemlji u zadnjih 60000 godina. Na njoj se može vidjeti mnoštvo malih, tamnih, kružnih udarnih kratera, što potvrđuje Hubbleovu sposobnost razlučivanja sitnih pojedinosti na površini Marsa. Jedna od najupadljivijih među njima je 450 km široki krater Huygens, blizu sredine slike. Dva prevladavajuća tamna uzorka na ovom dijelu planeta, područja su poznata već i ranim promatračima Marsa (koji su se služili dalekozorima), koji su im dali i imena. Obris oblika peraje morskog psa na desnoj strani je Syrtis Major. Vodoravna pruga na lijevoj strani je Sinus Meridiani. Jedan od NASA-inih Mars Exploration Rovera, nazvan "Opportunity", sletjet će u siječnju 2004. g. na zapadni rub ovog područja.

Ova slika pokazuje da na Marsu vlada razmjerno toplo ljeto, što se vidi i iz manjka oblaka od vodenog leda na srednjim širinama, te oskudnoj južnoj polarnoj kopi. Led na grubom reljefu ostavlja pomalo raščupan, naboran dojam. Sjevernije, pri vrhu diska gdje vlada marsovska zima, ledena polarna kukuljica od oblaka pokriva sjevernu polarnu kapu i okolna područja. Čak i na razmjerno toploj južnoj polukugli, najviše dnevne temperature u udarnom bazenu Hellas dostižu vrijednosti tek malo iznad točke mržnjenja. Hellas, kružna tovrba blizu središta slike, dubok je skoro 8 km. Hellas je poput Doline smrti - osim što je Mars puno suši čak i od Doline smrti. S promjerom od 1760 km, Hellas je oblikovan prije više milijarda godina, kada je neki asteroid udario u Mars. Mnoge ljetne prašinske oluje započinju u tome bazenu, premda je on na ovoj Hubbleovoj slici upadljivo lišen prašine.

Ova fotografija u boji je kompozit sastavljen od podataka prikupljenih kroz plavi, zeleni i crveni filter. Razlučivost iznosi 12 km po pikselu.

Ova slika Marsa, načinjena novom ACS-om na Svemirskom teleskopu Hubble, predstavlja najoštriji prikaz Crvenog planeta ostvariv iz nekog opservatorija u putanji oko Zemlje. Slika je snimljena 24. kolovoza, u časa kada se Mars nalazio na oko 55,5 milijuna kilometara od Zemlje.

Središnja isprugana tvorba koja prelazi s lijeva na desno, jest Valles Marineris, 4000 km dugački ustav klanaca. Sunce obasjava stijenke kanjona, stvarajući upadljivu krivudavu crtu bijele boje. Blizu dna slike lijevo, nalazi se Solis Lacus (Sunčevo jezero). Posve lijevo je velika visoravan Tharsis. Niz od tri ugasla vulkana jedva se nazire duž lijevog ruba.

Posve desno, velika prašinska pustinja Arabia Terra istočkana je drevnim udarnim kraterima. Svijetla pustinja u središtu slike je Xanthe Terra. Gornji lijevi kut ove pustinje je mjesto na koje je 1976. g. sletjela NASA-ina svemirska letjelica Viking 1. Zbog nagiba Marsove osi, ledena sjeverna polarna kapa se ne može vidjeti. Ona je tik onkraj gornjeg ruba.

Svaki piksel na ovoj crno-bijeloj slici pokriva samo oko 6 km na Marsu.

[NASA, J. Bell (Cornell U.) and M. Wolff (SSI); B. Preston and E. Weibe (STScI)]