| Ovaj usporedni prikaz
jezgre galaktike M100, pokazuje do kakvog je dramatičnog poboljšanja došlo u
načinu na koji Svemirski teleskop gleda u svemir. Nova je fotografija načinjena
pomoću WFPC2, uređajem drugog naraštaja, koji je postavljen tijekom servisne
misije STS-61. Slika lijepo demonstrira da korektivna optika ugrađena u WFPC2 u
potpunosti poništava optičku aberaciju Hubbleovog primarnog zrcala. Nova će
kamera omogućiti Hubbleu istraživanje svemira dosad neviđenom jasnoćom i
osjetljivošću, te ostvarivanje mnogih od najvažnijih znanstvenih ciljeva zbog
kojih je i bio izgrađen.
Desno
Jezgra
veličanstvene spiralne galaktike M100, kako ju je snimila WFPC2 na Svemirskom
teleskopu Hubble, u režimu visoke razlučivosti. WFPC2 sadrži izmijenjenu optiku
koja ispravlja ranije zamućeni Hubbleov vid, omogućujući teelskopu da po prvi
put jasno razabere tamna obličja ne šira od 30 svjetlosnih godina, u galaktici
udaljenoj desetke milijuna svjetlosnih godina. Snimka je načinjena 31. prosinca
1993. g.
Lijevo
Ovdje je dana,
usporedbe radi, slika koju je načinila WFPC1, u širokopoljnom režimu, 27.
studenog 1993. g, samo nekoliko dana prije servisne misije STS-61. Učinak
optičke aberacije u 2,4 metara širokom primarnom zrcala STH-a, zamućuje svjetlo
zvijezda, "razmazuje" pojedinosti i ograničuje sposobnost teleskopa da uočava
tamne obrise. Obje ove Hubbleove slike su "sirove": one nisu bile podvrgnute
tehnikama računalne rekonstrukcije kakve su obično primijenjivane na izobličene
fotografije nastale prije servisne misije.
Podaci o
promatranom objektu
Galaktika M100
(100. objekt u Messierovom katalogu nestelarnih objekata) je jedna od
najsjajnijih članica galaktičkog jata Djevica. Nalazi se u proljetnom zviježđu
Berenikina kosa i može se vidjeti i kroz osrednji amaterski teleskop. M100 je
spiralnog oblika, poput našeg Mliječnog puta, a mi je sa Zemlje vidimo skoro
točno odozgo. Galaktika ima dva istaknuta kraka blistavih zvijezda i nekoliko
tamnijih krakova. Premda je njena udaljenost procijenjena na nekoliko desetaka
milijuna svjetlosnih godina, Hubble otkriva pojedinosti kakve su se dosad
(teleskopima na površini Zemlje) mogle vidjeti jedino u bliskim galaktikama, na
deset puta manjoj udaljenosti. Prije STH-a, astronomi su ovu vrstu detalja
vidjeli u jedva desetak galaktika Mjesne
skupine, dok je sada dio svemira kojega će se moći proučavati ovakvom jasnoćom
povećan tisuću puta. Budućnost će pokazati do kakvih će se otkrića doći kada
Hubbleov izvanredni vid bude primijenjen na odgonetanje mnoštva fascinantnih i
važnih pitanja o svemiru i našem mjestu u njemu.
[NASA, STScI]
|