Ove je jeseni na našem večernjem nebu uvelike vladala „nestašica“ planeta, posebice onih vidljivih bez pomoći dalekozora. Nad nama su bili tek isuviše blijedi Uran i Neptun, dok se od planeta koje vidimo prostim okom dao vidjeti jedino onaj uvjerljivo najsjajniji – Venera. No, ta Venera – koju smo zadnjih mjeseci doživljavali i kao Zvijezdu Večernicu – nikada na nebu nije bila osobito visoko i premda iznimno sjajna, nije na nas ostavljala onako snažan dojam kakvog stvori vidimo li je svečeri u proljeće.

Nakon što se 21. prosinca, približno u 18:10 sati, nađe točno nad južnom Zemljinom obratnicom, Sunce će se započeti polagano premještati k sjevernoj polovici našeg planeta. Prema astronomskom načinu gledanja na stvari, u tom će trenutku započeti nova zima, koja će potrajati dok Sunce još jednom ne prijeđe crtu ekvatora. Te oscilacije Sunca u odnosu na naš planet, posljedica su nagnutosti Zemljine osi na ravninu staze kojom se ona giba oko matične zvijezde.

Kratko vrijeme nakon početka zime, u razmaku od samo osam dana, ostvarit će se tri zanimljive astronomske konfiguracije. Najprije će se na dan 4. siječnja, u približno 5:12 sati, naš planet naći na najmanjoj udaljenosti od Sunca, u točki perihela. Naime, poput svih ostalih tijela koja obilaze oko Sunca, ni Zemlja to ne čini po kružnici, već po ponešto spljoštenoj krivulji – elipsi! Sunce k tome nije u središtu te krivulje, već je od njega pomaknuto u žarište, zbog čega se udaljenost planeta od matične zvijezde neprestano mijenja. Zemlja se najviše približi Suncu početkom godine, a od njega se najviše udalji šest mjeseci kasnije. Razmak koji će 4. siječnja dijeliti Zemlju od Sunca, iznosit će oko 147,2 milijuna kilometara, tj. nepunih 2 posto manje od prosječne udaljenosti između ta dva tijela.

Samo jedan dan nakon toga, planet Jupiter će biti u opoziciji sa Suncem. To znači da će se Zemlja naći približno između njega i Sunca, te će nam taj divovski planet u tom času biti najbliži. Jupiter je već sada jako dobro vidljiv u drugom dijelu noći: vidimo ga kao izuzetno sjajnu zvijezdu bljedožućkaste boje, koja je već duže vremena uljez u zviježđu Blizanaca. Upravo kao i Venera, uvijek kada ga vidimo na nebu, Jupiter je puno sjajniji od bilo koje prave zvijezde. U vrijeme opozicije će izlaziti kada Sunce bude zalazilo, te će na nebu ostajati sve do svitanja. Tada će biti i najsjajniji (m = -2,7), a usto će i njegov prividni promjer – opaziv jedino teleskopom – biti najveći. Od njega će nas dijeliti oko 630 milijuna kilometara. (U umetku dolje lijevo na slici, prikazan je Jupiter snimljen s naše zvjezdarnice. Pokraj planeta vidljiv je i njegov mjesec Ija, crna točkica na površini Jupiteorovih oblaka je Ijina sjena, a „između“ mjeseca i njegove sjene zatekla se i čuvena Velika crvena pjega!)

U vrijeme kada Jupiter bude prolazio opozicijom, već spomenuta Venera će na nebu biti preblizu Suncu da bismo je mogli vidjeti. Kako je bliža Suncu od Zemlje, ona je i brža na svojoj stazi, pa u ovom času sustiže naš planet. Dana 12. siječnja, Venera će se naći približno između nas i Sunca, u položaju zvanom donja konjunkcija. Iako će nam u tom trenutku biti najbliže, na udaljenosti od samo oko 40 milijuna kilometara, mi Veneru tada uopće nećemo moći vidjeti! Osim što će na nebu biti tik do Sunca, prema nama će usto biti okrenuta njena noćna strana. Venera je zapravo prividno najsjajnija kada se nalazi na znatno većoj udaljenosti i dok je u fazi srpa. Ubrzo nakon te konjunkcije, Veneru ćemo moći ponovno vidjeti, ali ovaj put na jutarnjem nebu, kao Zvijezdu Danicu! Još je zanimljivo primijetiti i to da će 29. prosinca i planet Merkur biti prividno blizu Suncu, u položaju gornje konjunkcije: on će se u tom trenutku nalaziti na najvećoj udaljenosti od Zemlje.

Jupiter će biti lijepo vidljiv na večernjem nebu još barem dva mjeseca nakon opozicije, a proljeće će pripasti Marsu i Saturnu. Mars će nam najbliže biti 8. travnja, a Saturn 10. svibnja. No, o tome više uz najavu novog proljeća!