Kako to obično biva u našim krajevima, ljetno je vrijeme stiglo iznenada, naglo okončavši kišnu sezonu. Od prije nekoliko dana smo i u kalendarskom ljetu, koje je kao i uvijek započelo u času kada se Sunce našlo točno iznad sjeverne obratnice. Dogodilo se to 21. lipnja, u 7.03 h i toga je dana razdoblje od izlaska do zalaska Sunca bilo najduže u godini. Sunce se u Splitu nad teorijski obzor izdiglo već u 5.13 h, a pod njega je potonulo tek u 20.39 h. Ovih se dana Sunce u našoj zemlji diže nad obzor više negoli na ekvatoru i u Splitu u kulminaciji njegova visini iznositi oko 70 stupnjeva! Ono se nalazi u zviježđu Bika, blizu njegove granice s Blizancima. Ovogodišnje će ljeto potrajati do potkraj 22. rujna, kada će se Sunce još jednom naći nad ekvatorom i kada će to razmjerno bezbrižno godišnje doba smijeniti nova jesen.

Vrijedi napomenuti i to da je trenutak početka nekog godišnjeg doba zapravo nešto vrlo proizvoljno i da više ovisi o tradiciji ili navici, negoli o astronomiji ili meteorologiji. Kod nas se uvriježilo kazati da ljeto započinje s opisanom konfiguracijom Sunca i Zemlje, na dan lipanjskog suncostaja ili solsticija!

Smjena godišnjih doba nije uvjetovana približavanjem Zemlje Suncu i njenim udaljavanjem od Sunca. Te razlike u udaljenosti su vrlo male i ne utječu odviše na klimu na našem planetu. Uzrok godišnjih doba jest nagnutost osi Zemljine vrtnje u odnosu na ravninu kojoj se ona giba oko Sunca. Kako Zemlja precesira poput zvrka, smjer te osi nije stalan. To uvjetuje i polagano „klizanje“ suncostaja i ravnodnevnica tijekom dugih vremenskih razdoblja. Tome u velikoj mjeri stajemo na kraj reguliranjem našeg kalendara umetanjem (ili neumetanjem) dana u godinama djeljivima s četiri. Ipak, nije moguće izbjeći male oscilacije u datumima na koje padaju ti počeci godišnjih doba. Tako bi u ovom tisućljeću ljeto 25 puta trebalo započeti 19. lipnja, 445 puta 20. lipnja, 508 puta 21. lipnja i 22 puta 22. lipnja!