Čini se da su vremena kada su velika astronomska otkrića ostvarivana iz zvjezdarnica u gradovima poput Londona ili Pariza nepovratno za nama. Onečišćenje zraka smogom i svjetlošću onemogućuje u naše doba bilo kakva ozbiljnija promatranja iz blizine većih naseljenih mjesta... pa i onih manjih. Premda se nipošto ne može ubrojiti među velegradska središta, i Split daje pošteni doprinos osujećivanju astronomskih napora. I dok nas naša blagotvorna klima štiti od nagomilavanja smoga, svjetlost naš grad - a i okolna mu naselja - proizvodi u prevelikim količinama. Iako biva rasuto k nebu, pa stoga ostaje neiskorištenim, i to nam električno svjetlo ipak valja platiti, na ovaj ili onaj način!

Viđeno iz zvjezdarnice na Makirini, nebo nad zapadnim obzorom ostaje nam nedostupnim već i samo zbog toga blještanja što izbija sa splitskog poluotoka. Na njemu se i za najvedrijih noći prostim okom da lako opaziti tek šačicu nasjajnijih objekata, poput Mjeseca ili Jupitera, dok je pravi podvig uočiti one bljeđe, kakav je nedavno bio komet PANSTARRS.

Gornja fotografija jugozapadnog neba (velika slika), koju je s terase zvjezdarnice snimila Stella Vješnica, zorno pruža uvid u dio toga pogubnog utjecaja svjetlosnog onečišćenja na astronomiju. Zvijezde su na slici ostale zabilježene zahvaljujući dugoj ekspoziciji (20 s), ali na njoj u oči najviše upada zamalo homogeni sjaj Splita! Splitu se u osvjetljavanju neba pridružuju Trogir i Čiovo, ali i naselja na otocima Šolti i Braču. U sredini slike je, pak, vidljiv prepoznatljivi obris Oriona, uz lijevi rub joj blista najsjajnija zvijezda neba Sirius, dok je uz njenu desnu ivicu, upravo iznad grada, vidljiv i crvenkasti Aldebaran. Blistava točka iznad Aldebarana, sjajnija i od samog Siriusa, divovski je planet Jupiter.