Počeci godišnjih doba u meteorološkom smislu donekle su arbitrarni, a kako se čini, jesen je ove godine zaboravila doći u naše krajeve. Tek treba vidjeti da li zahlađenje i kiše kojima ovih dana svjedočimo, uistinu najavljuju zimsko doba. No, kada je astronomija posrijedi, dvojbe nema: zima ove godine stiže u četvrtak, 22. prosinca, u 6 sati i 30 minuta. Sunce će za nas u tom času biti još skoro sat vremena daleko od izlaska i postojano će se približavati obzoru usljed vrtnje Zemlje oko njene osi. Međutim, od toga trenutka – prosinačkog solsticija ili suncostaja – Sunce će nam se početi „približavati“ i zbog jednog osobitog svojstva te osi: njene nagnutosti na ravninu staze kojom naš planet putuje oko matične zvijezde. U četvrtak ujutro, Sunce će se tako naći nad južnom obratnicom, paralelom udaljenom od ekvatora oko 23,5 stupnja. Dvije su posebno upadljive posljedice takve geometrije: zubato Sunce je ovih dana čak i u podne vrlo nisko na našem nebu, a pored toga, svijetli dio dana je osobito kratak. Zbog svega toga,  sjeverna Zemljina polukugla sada prima puno manje svjetla i topline sa Sunca no što je to bio slučaj pola godine ranije. Od trenutka solsticija, Sunce će iz dana u dana bivati sve više na našem nebu, a najveću će visinu postići za lipanjskog solsticija, kada će se naći nad sjevernom obratnicom i kada će započeti astronomsko ljeto. Smjena godišnjih doba nije, dakle, povezana s udaljenošću Zemlje od Sunca, premda se i ona malko mijenja tijekom godine. Zapravo, taj razmak je najmanji upravo prvih dana siječnja, dva tjedna nakon početka zime!