Proljeće koje je pred nama nas neće počastiti sjajnim planetima na večernjem nebu. Istina, još dugo ćemo barem nakratko svake večeri nad zapadnim obzorom viđati sve udaljeniji Mars, ali taj planet ionako vrijedi promatrati teleskopom jedino kada je blizu Zemlji. Nakon njegove posljednje opozicije, koja se zbila koncem prošlog srpnja, on se na našem nebu postojano smanjivao. U trenutku kada ovogodišnje proljeće bude počinjalo, on će već biti pet puta udaljeniji od nas no što je to bio za toga najvećeg približavanja našem planetu!
Većina ostalih planeta vidljivih prostim okom se u ovom času nalazi na jutranjem nebu, nad istočnim i jugoistočnim obzorom. Najsjajnija od njih je naravno Venera, ali ona se prividno približava Suncu i postojano gubi sjaj. Na jutarnjem će nebu ostati sve do sredine kolovoza, ali puno prije negoli se nađe u gornjoj konjunkciji, više je nećemo moći vidjeti jer će se njen sjaj gubiti u puno jačem Sunčevom.
S druge strane, Jupiter i Saturn, planeti najzanimljiviji za promatranje teleskopom, prividno su sve udaljeniji od Sunca, pa stoga izlaze sve ranije i vide se sve veći dio noći. Ali veći dio godišnjeg doba koje samo što nije počelo, oni i dalje neće biti vidljivi na počecima večeri, a kada se i počnu pojavljivati, uvečer ćemo ih vidjet jedino nisko, na istočnom nebu. Jupiter će Zemlji biti najbliži sredinom lipnja, a Saturn početkom srpnja. Stoga će za ljetnih mjeseci ta dva planeta biti u najboljem položaju za promatranje sa Zemlje. Nakon što se u veljači bio ukazao na večernjem nebu, Merkur će se još dugo vremena uglavnom skrivati od naših pogleda, držeći se uvijek preblizu Suncu i obzoru.
Na slici je prikazan izgled istočnog jutarnjeg neba, na dan 1. travnja ove godine. Trima planetima će se toga jutra pridružiti i vrlo stari Mjesec.
U astronomskom smislu, novo proljeće započinje u srijedu, 20. ožujka, u 22:58 h po našem vremenu. U tom će se trenutku Sunce naći točno iznad Zemljinog ekvatora, u tzv. proljetnoj točki, presjecištu ekliptike i nebeskog ekvatora. Taj dan nazivamo proljetnom – ili točnije, ožujskom – ravnodnevicom, a stoga što tada od izlaska do zalaska Sunca protekne približno jednako vremena koliko i od njegova zalaska do sljedećeg izlaska. I dok će u umjernom pojasu sjeverne Zemljine polukugle toga dana započeti proljeće, za stanovnike južne polukugle bit će to prvi dan jeseni.