Zvijezde često zatičemo na okupu u većem broju, u jatima (skupovima) koja se općenito mogu podijeliti u dvije skupine: kuglasta (zbijena) i otvorena. Prvu vrsta jata pretežno tvore vrlo stare zvijezde i ona potječu iz ranih dana svemira. Kuglasta su jata među najstarijim tvorbama u galaktikama i u Mliječnom Putu ih ima oko 160. Tipično kuglasto jato broji barem 100 tisuća zvijezda okupljenih na razmjerno malom prostoru. Ta značajna gustoća znači i gravitacijsku silu dovoljno snažnu da zvijezde u jatu trajno održi na okupu. Nasuprot tome, otvorena jata su pojave kratkoga vijeka, članice kojih su novonastale zvijezde još uvijek zatečene na mjestu njihova nastanka. Zvjezdorodni oblaci plina i prašine redovito proizvedu više zvijezda, od nekoliko desetaka pa do nekoliko tisuća odjednom. Neko vrijeme po nastanku, mlade zvijezde ostaju na okupu, no kako ih je premalo da vlastitom silom težom zaustave međusobno razmicanje, one se na koncu – obično nakon nekoliko stotina milijuna godina – raspu galaktikom. U Mliječnom Putu smo dosad uočili više od 1100 otvorenih jata, a izvjesno je da ih ima još i puno više, skrivenih prašinom i zvijezdama gusto napučenim središtem Galaktike.

Za očekivati je da se i naše Sunce iz nekog drevnog molekularnog oblaka oblikovalo zajedno s većim brojem drugih zvijezda. No, kako su od toga vremena prošle 4,5 milijarde godina i kako je naša zvijezda u međuvremenu puno puta obišla središte Mliječnog Puta, skoro je nemoguće rekonstruirati njenu stazu tijekom toga vremena i identificirati barem neke od njenih sestara – zvijezda s kojima je zajedno formirana. Skoro, ali kako se čini, ne i posve nemoguće! Tim astronoma predvođen Ivánom Ramírezom iz Teksaškog sveučilišta u Austinu je proveo istraživanje kojim je po svoj prilici u jednoj neupadljivoj zvijezdi u zviježđu Herkula prepoznata članica Sunčevog natalnog zvjezdanog jata. Ta zvijezda kataloške oznake HD 162826, ima oko 15 posto veću masu od Sunčeve, malo je veća i toplija od njega (pripada spektralnom razredu F8), te se nalazi na udaljenosti od oko 110 svjetlosnih godina od Zemlje. Njen prividni sjaj (m=6,5) samo je malo slabiji od onoga što možemo uočiti i prostim okom. Međutim, zahvaljujući u prvom redu blizini Vege, jedne od najsjajnijih zvijezda neba, HD 162826 je lako pronaći na nebu uz pomoć običnog dvogleda (karta).

Ramírezov tim je prvo u uzroku od oko 100 tisuća razmjerno bliskih zvijezda izdvojio njih 30 koje se svemirom gibaju stazom sličnoj stazi Sunca. Nakon što su računalnim simulacijama rekonstruirali gibanje tih zvijezda tijekom vremena, astronomi su izabrali 23 kandidata za preciznu kemijsku analizu. Oni su u spektrima tih zvijezda tragali za potpisima dvadesetak kemijskih elemenata, od kojih su neki – poput barije i itrija – prilično rijetki u zvijezdama. Jedna od proučavanih zvijezda - HD 162826 – vrlo brzo se izdvojila od ostalih! Zastupljenost izabranih elemenata na njoj i na Suncu praktično je istovjetna, što snažno sugerira da su oba tijela nastala iz istog zvjezdorodnog oblaka plina i prašine. To je otkriće pomalo iznenadilo astronome, budući nije bilo očekivano da će neka od Sunčevih sestara biti pronađena na tako maloj udaljenosti od nas. Potraga za drugim takvim zvijezdama će se nastaviti, no naravno ne zbog puke želje da saznamo gdje je Sunčeva izgubljena rodbina. Cilj toga istraživanja će u prvom redu biti bolje razumijevanje radijalnog kolanja zvijezda unutar spiralnih galaktika kakav je naš Mliječni Put. Takvo gibanje je jedan od ključnih mehanizama galaktičkog razvoja.

Na karti je prikazan položaj zvijezde HD 162826 u zviježđu Herkula, a u blizini Vege. Na karti su označena i dva kuglasta jata: sjajno i dobro poznato M13 i donekle zapostavljeno M92.