Premda malo i ne osobito upadljivo, zviježđe Dupina je još u starom vijeku bio uvršteno među tadašnjih 48 "službenih" konstelacija. Tipično je ljetno zviježđe, no lako ga previđamo pokraj susjednih Orla i Labuda, puno većih i sjajnijih nebeskih likova. Ali zahvaljujući jednoj razmjerno rijetkoj i iznimno zanimljivoj pojavi, posljednjih dana mali Dupin privlači pozornost astronoma svuda po svijetu. Naime, dana 14. kolovoza ove godine, japanski astronom amater Koichi Itagaki je pomoću svog 18-centimetarskog reflektorskog teleskopa i CCD kamere uočio porast sjaja jedne dotad bezličine Dupinove zvijezde, koja je ranije bila tek uistinu skromne 17. veličine. Pri otkriću, zvijezda je već imala sjaj od 6,8, a dva dana kasnije je dosegnula maksimum od 4,3 magnitude. (Manji broj znači veći sjaj, a svaka jedinica mjeri razliku u sjaju od oko 2,5 puta. Tako su zvijezde 3. veličine, približno 6,25 puta sjajnije od zvijezda 5. veličine.) To znači da joj je sjaj u samo nekoliko dana narastao za više od 100 tisuća puta! Zahvaljujući tome, ta zvijezda u Dupinu je trenutno vidljiva i prostim okom!

Spektralna analiza je ubrzo pokazala da je riječ o tzv. novi, termonuklearnoj eksploziji na površini bijelog patuljka, degenerirane i ogoljene jezgre zvijezde umjerene mase. Svojstva nova - njihov spektar i promjena sjaja - znaju se dosta razlikovati, pa vjerojatno postoji više mehanizama koji ih izazivaju, ali "klasično" tumačenje je sljedeće: bijeli patuljak, zbijeni objekt veličine Zemlje i s masom zvijezde, tvori s nekom normalnom zvijezdom tijesni dvojni sustav. Tvar (uglavnom plin vodik) struji s obične zvijezde na bijelog patuljka i nakuplja se neko vrijeme u tankom sloju na njegovoj površini. Kada se nakupi dovoljna količina toga materijala, tlak i vrelina izazovu u njemu silovitu fuzijsku reakciju, koju onda mi možemo vidjeti kao porast sjaja i novu. Takva eksplozija je vrlo jaka, no ne toliko da bi u potpunosti razorila bijelog patuljka. Nakupi li bijeli patuljak na neki način dovoljnu masu (oko 1,4 Sunčeve mase), on može uistinu eksplodirati, ali kao supernova - prasak i desetke tisuća puta energičniji od tipične nove. Eksplozija supernove posve uništi bijelog patuljka. Da je takva sudbina zadesila zvijezdu u Dupinu, ona bi se sada na našem nebu svojim sjajem mogla nadmetati i s planetom Venerom! Prividni sjaj nove ovisi, dakako, u velikoj mjeri i o udaljenosti na kojoj se zvijezda koja je provalila nalazi. Najbolja trenutna procjena razmaka koji nas dijeli od nove u Dupinu iznosi od 2500 do 5000 svjetlosnih godina, što je znatna udaljenost, približno jednaka onoj na kojoj se nalazi njoj bliski Deneb, najsjajnija zvijezda Labuda. Prije skoro jednog stoljeća, 1918. godine, u zviježđu Orla je zabilježena jedna osobito sjajna nova, nazvana V603 Aquilae. Ona je bila dosegnula sjaj od čak -1,4, što ju je nakratko učinilo usporedivom s najsjajnijom zvijezdom neba Siriusom!

Ubrzo nakon što je postigla svoj najveći sjaj, nova u Dupinu je ponešto izblijedjela, te sada već nekoliko dana zadržava približno 5. veličinu. To znači da je još uvijek s mračnih lokacija vidljiva bez pomoći dalekozora, no za njeno pronalaženje od velike će vam pomoći biti obični dvogled. Kako biste bili sigurni da vidite upravo novu, možete se poslužiti priloženom kartom neba. Promatranje će ovih dana ometati puni Mjesec, ali nova će vjerojatno biti vidljiva i nakon što se on udalji u pravcu istoka. Novu promatraju, snimaju i mjere joj sjaj astronomi diljem svijeta, a tu je posebno važan doprinos amatera. Zahvaljujući podacima koji pristižu od tih entuzijasta, sastavljena je i krivulja sjaja na priliženoj slici. Novu smo fotografirali i s naše zvjezdarnice na Mosoru, velikim teleskopom i fotoaparatom Canon EOS 500D.

Službena oznaka ove nove je "Nova Delphini 2013". Nalazi se na rektascenziji od 20 h 23 min 30.68 s i deklinaciji od +20° 46' 03.8''. Graf promjene sjaja ("svjetlosnu krivulju") možete vidjeti OVDJE. Graf se ažurira u kratkim vremenskim razmacima.