U svom beskrajnom plesu oko Sunca, planeti se u složenom obrascu neprestano smjenjuju na našem noćnom nebu. Nakon što smo ga promatrali veći dio prošle i u prvim mjesecima ove godine, divovski i za nas prilično sjajni Jupiter „tone“ sve bliže Suncu, zalazeći iz dana u dan sve ranije. Zbog toga i zbog njegove sve već udaljenosti od našeg planeta, Jupiter sada nije u povoljnom položaju za promatranje. Na dan 15. ožujka, taj će se najveći planet Sunčevog sustava na našem nebu susresti s onim najmanjim – Merkurom! Premda će stvarna udaljenost među njima iznositi oko 720 milijuna kilometara, za nas će oni biti razmaknuti tek oko 2 stupnja. Sljedećih će se dana Jupiter nastaviti približavati Suncu, dok će Merkur biti više na nebu, na većem prividnom razmaku od matične zvijezde. Stoga ćemo u sljedećih nekoliko tjedana, barem do konca ožujka, za svake vedre večeri s lakoćom uočavati mali planet. Merkur će nam najviše odmaknut od Sunca izgledati dana 22. ožujka.

Jednako kao što Jupiter iščezava s večernjeg neba na zapadu, tako i Venera, prividno najsjajniji od svih planeta, blijedi s nebeskog svoda vidljivog pred svitanje. Ni Mars nije u ovom času u povoljnom položaju za promatranje. Crveni je planet još uvijek prividno vrlo blizu Suncu, pa je na nebu po danu. On se, zapravo, nalazi približno s druge strane Sunca, pa da ga i možemo vidjeti, prividni bi mu promjer bio vrlo mali. Zbog svega toga, sljedećih nekoliko mjeseci u potpunosti će pripasti Saturnu.

Dva su razloga zbog kojih će taj planet s prstenom predstavljati lijep prizor promotrimo li ga nešto jačim teleskopom. Prije svega, kako ga Zemlja sustiže na putu oko Sunca, on nam je svakog dana sve bliže. Stoga se doima većim, moguće je u njegovoj atmosferi i prstenu razlučiti više pojedinosti, a lakše je uočiti i neke od njegovih brojnih mjeseca. Od njega će nas najmanji razmak dijeliti 4. travnja, u trenutku kada se Saturn nađe nasuprot Suncu, u položaju zvanom opozicija. Taj će razmak biti malo veći negoli je bio za lanjske opozicije, no ove će godine taj planet ipak izgledati dojmljivije. Tako je stoga što je sada Zemlja udaljenija od ravnine Saturnovog prstena! Naime, naš je planet koncem ljeta 2009. g. prošao kroz tu ravninu, što je za posljedicu imalo kratkotrajno „nestajanje“ toga najljepšeg Saturnovog ukrasa. Odonda na prsten gledamo pod sve većim kutom, pa planet poprima svoj dobro znani oblik. Već je sada u prstenu lako razabrati čuvenu Cassinijevu pukotinu, sjenu koju planet baca iza sebe na prsten, ali isto tako i sjenu kojom prsten zastire vrhove oblaka u Saturnovoj atmosferi.