Suvremena astrofizika bi bila ozbiljno okrnjena bez suradnje opservatorija čiji instrumenti promatraju svemir u različitim dijelovima elektromagnetskog spektra. Izvrstan primjer za to pruža prva slika dobivena novim sustavom od sedam britanskih radioteleskopa, razmaknutih 217 km i odnedavno povezanih optičkim kablovima s čuvenom zvjezdarnicom Jodrell Bank. Sustav, nazvan e-MERLIN (Multi-Element Radio Linked Interferometer Network), posjeduje izuzetnu osjetljivost i omogućuje postizanje razlučivosti od samo nekoliko desetaka tisućinki lučne sekunde. Na spomenutoj slici zabilježena je emisija radiovalova iz jednog kvazara udaljenog od nas oko devet milijardi svjetlosnih godina. Svjetlo (i radiovalovi!) iz toga ekstremnog objekta – supermasivne crne jame okružene velikom količinom prašine koja upada u nju – svijeno je djelovanjem gravitacije jedne nama puno bliže galaktike. Ta “gravitacijska leća” nije samo uvećala sliku dalekog kvazara i time nam omogućila da ga proučimo, već ju je i projicirala na dva mjesta (A i B), stvorivši tako Dvostruki kvazar! Taj osobiti objekt otkriven je upravo iz Jodrell Banka. Radijska slika ovdje je udružena s jednom arhivskom fotografijom koju je u vidljivom svjetlu načinio NASA-in Svemirski teleskop Hubble. Kao i u slučaju drugih aktivnih crnih jama, i ovaj kvazar sa svojih polova odašilje silovite mlazove čestica, koje postižu brzine bliske brzini svjetlosti. Najupadljivija tvorba na e-MERLIN-ovoj slici je upravo taj mlaz, kojega vidimo svijenog u luk lijevo od gornje slike kvazara. Desno od njega, pak, vidi se vrh mlaza koji izbija sa suprotnog pola crne jame. Nešto od toga mlaza zamjećuje se i na drugoj projekciji kvazara, a izgleda da i masivna galaktika, koja ovdje služi kao gravitacijska leća, i sama proizvodi sličan mlaz. E-MERLIN-ova slika, dakle, otkriva dinamiku tih objekata, dok nam Hubbleva pruža prijeko potrebni uvid u kontekst unutar kojega se proces zbiva!