Astronomija

29.12.2015.

Male i velike galaktike

Galaktike dolaze u svakovrsnim veličinama i oblicima. One velike – spiralne poput našeg Mliječnog Puta ili eliptične poput NGC 5291, vidljive u središtu ove slike – nisu takvima bile od samog početka. Astronomi danas prihvaćaju model nastanka velikih galaktika prema kojemu su one svoje zvijezde, plin i prašinu nakupile stapanjima brojnih patuljastih galaktika, prvih takvih objekata u ranom svemiru. Nisu sve patuljaste galaktike usađene tijekom milijardi godina u spiralne i eliptične, već mnoge od njih postoje i danas, često kao sateliti velikim galaktikama. Ali, kako pokazuje ova slika, proces može teći i u suprotnom smjeru! Patuljaste galaktike mogu nastajati i danas, odvajanjem od onih zrelih i puno većih.

Naravno, da bi došlo do cijepanja objekta poput galaktike, koji posjeduje masu stotine milijardi puta veću od Sunčeve, potrebno je nešto izuzetno energično, razorne siline. Događaj koji odgovara tom opisu jest sudar dviju galaktika, osobito ako se on dogodi velikom relativnom brzinom. NGC 5291, sjajni ovalni objekt žućkaste boje koji dominira ovom fotografijom, jest eliptična galaktika udaljena od nas skoro 200 milijuna svjetlosnih godina i smještena u zviježđu Kentaura. (Ta je udaljenost još uvijek svrstava u nama bliske galaktike!) Prije približno 360 milijuna godina, ona je pretrpjela silovit sraz s nekom drugom, manjom galaktikom, što je za posljedicu imalo izbačaj dijela materijala koji ju je tvorio u okolni svemir. Od toga se materijala – pretežno plina vodika – oblikovao prostrani prsten u kojemu je došlo do burnog stvaranja novih naraštaja zvijezda. Gravitacijsko previranje koje prati galaktičke sudare, često ima za posljedicu zbijanje međuzvjezdanog plina i izazivanje zvjezdorodnih provala u spiralnim kracima galaktika zahvaćenih stapanjem.

U ovom slučaju, prsten izbačen iz eliptične galaktike igra ulogu spiralnih kraka, a mi ga vidimo s boka, kao prugu koja prelazi ovom slikom s lijeva na desno, preko sjajne jezgre NGC 5291. Za razliku od te galaktike, koja svoju boju duguje starim i razmjerno hladnim zvijezdama koje je tvore, prsten sadrži obilje mladih i vrućih zvijezda, prepoznatljive plavkasto-bijele boje. Jedan dio prstena, onaj koji se na slici vidi posve desno, posebno je masivan i bogat novim zvijezdama, te je već zaslužio i posebnu oznaku – NGC 5291N. Ta nakupina (bijela strelica) zapravo predstavlja zasebnu patuljastu galaktiku u nastanku! Kako se čini, ona se razvila skoro isključivo od plina i prašine izbačenih iz eliptične galaktike, bez doprinosa njenih zvijezda. Naime, u NGC 5291N nisu opažene stare zvijezde kakve tvore roditeljsku galaktiku. Ona ne nalikuje toliko na tipične patuljaste galaktike kakve viđamo nedaleko od nas, a koje su ostaci iz rane mladosti našeg svemira, već prije na grudaste nakupine zvijezda i plina kakve opažamo na dugoeksponiranim fotografijama uistinu dalekog svemira. Drugim riječima, NGC 5291N je nalik građevim elementima od kojih su u davnoj prošlosti oblikovane velike galaktike! Ona pokazuje neka od svojstava koja su ti elementi posjedovali PRIJE negoli je započelo njihovo međusobno stapanje u spiralne i eliptične galaktike. (S druge strane, u njoj je opažena značajna količina elemenata težih od helija (tzv. metala), kakvih u ranom svemiru još nije bilo. To dodatno ukazuje da je ona sazdana od tvari iz stare, eliptične galaktike.) Za razliku od tih drevnih patuljastih galaktika, koje uspijevamo vidjeti tek uz veliku muku, pomičući granice mogućnosti naših instrumenata i matematičkog aparata kojim se podaci obrađuju, NGC 5291N i njoj slični objekti nam stoje nadohvat ruke i možemo ih proučavati do u pojedinosti.

Ostaje pitanje koja se to galaktika bila sudarila s NGC 5291 i time proizvela prsten oko nje. Nije posve sigurno, ali najvjerojatniji kadidat za krivca jest taj neobični objekt nalik zarezu, vidljiv tik s lijeve strane jezgre velike eliptičarke (žuta strelica). Ta galaktika nosi službenu oznaku MCG-05-33-005, ali je iz očiglednih razloga znamo i pod opisnim imenom galaktika Školjka.

Fotografija je snimljena instrumentom FORS2, postavljenim na Vrlo veliki teleskop Antu, Južne europske zvjezdarnice. Teleskop se nalazi u Čileu.

Velika slika

https://www.eso.org/public/usa/news/eso1547/

(ESO/VLT)


AstroMosor Pridružite nam se!