Kometi ili repatice zloglasni su po svojoj nepredvidljivosti. Ima ih, istina, dobro poznatih, koji obilaze oko Sunca s razmjerno kratkim ophodnim vremenima i koji pri svojim približavanjima matičnoj zvijezdi i našem planetu postižu ujednačen sjaj. Ali većina ih se pojavi nenajavljena, sljedeći ekstremno izdužene i često vrlo nagnute staze. Kometne jezgre su mala tijela, u najboljem slučaju široka nekoliko desetaka kilometara, i bilo bi ih teško u međuplanetnom prostoru uočiti i dobrim teleskopom, a prostim okom posve nemoguće. No, kako one sadrže znatan udio lako hlapljivih materijala, poput vodenog leda, zagrijane Suncem jezgre stanu isparavati (sublimirati), te se okruže oblakom sitnih čestica koji ih daleko nadmašuje veličinom. Takav oblak, tzv. koma, odražava puno više Sunčevog svjetla od jezgre kometa, pa ga se da vidjeti izdaleka. Prognozirati, pak, koliko će neki komet biti sjajan kada priđe Suncu, hoćemo li ga, primjerice, moći vidjeti bez pomoći nekog instrumenta, vrlo je nezahvalno, budući taj sjaj ovisi o svojstvima jezgre koja nisu poznata ako komet nije ranije bio viđen.

Jedan takav novi komet vidljiv je već duže vremena na nebu, ali ga tek odnedavno možemo uočiti i s naše, sjeverne Zemljine polukugle. Nazvan je C/2013 US10 Catalina, a trenutno mu je sjaj na granici vidljivosti prostim okom. Ako znamo gdje se točno nalazi, možemo ga uočiti običnim dvogledom. Na fotografijama pokazuje zelenkastu boju i dva jako razmaknuta repa: jedan od prašine, a drugi od naelektriziranog plina. Trenutno (konac studenog) ga je razmjerno teško opaziti jer je vidljiv samo kratko vrijeme prije izlaska Sunca, dok je još uvijek prilično nisko nad obzorom. Komet je 15. studenog prošao perihelom, tj. tada je bio najbliži Suncu. Stoga je njegova osvijetljenost svakim danom sve manje, no kako se oko Sunca giba u smjeru suprotnom od onoga u kojem ga obilaze planeti, on se istovremeno i približava Zemlji. Sjaj će mu zbog toga u sljedećih mjesec-dva postojano rasti, ali koliko točno, nije moguće znati sa sigurnošću. Vjerojatno ne previše - tek toliko da ga se s nekog uistinu mračnog mjesta može nazrijeti i bez dalekozora.

Karta prikazuje položaje kometa do sredine siječnja u 5 sati izjutra. Datumi su naznačeni u obliku mjesec-dan. Sjajna zvijezda malo lijevo od središta slike je Arktur. Položaji planeta Venere i Marsa će se mijenjati, a ovdje su prikazani na mjestima na kojima su 25. studenog. (Sky Charts)

C/2013 US10 Catalina je komet koji po prvi put dolazi u blizinu Sunca, nakon što je više tisuća godina putovao iz Oortovog oblaka, dalekog i približno sfernog „spremnika“ kometnih jezgri. Oortov oblak sadrži na milijune takvih objekata, ostataka iz vremena nastanka Sunčevog sustava. Na udaljenosti od nekoliko desetaka tisuća astronomskih jedinica (razmaka koji dijele Zemlju od Sunca), na kojoj je Sunčevo privlačenje izuzetno slabo, neki nepoznati gravitacijski utjecaj izbacio je to malo tijelo iz labave orbite i poslao ga u blizinu planetâ. Njegova staza nije zatvorena, već ona ima oblik hiperbole, što znači da ovo nije samo prvi posjet Cataline Suncu, već i posljednji! Ta repatica se nalazi na putu bez povratka i više je nikada nećemo imati priliku promatrati na našem nebu.

Pored službenih oznaka, kometi dobivaju i dodatno ime po svom otkrivaču. Zadnjih dvadesetak godina većinu kometa otkrivaju različiti robotizirani sustavi, namijenjeni u prvom redu otkrivanju asteroida i kometa koji se jako približavaju Zemlji i koji za nas predstavljaju potencijalnu opasnost. Jedan od takvih sustava je i Pretraživanje neba Catalina („Catalina Sky Survey“ - CSS), koji se služi dvama teleskopima (od 1,5 metra i od 68 centimetara) smještenima na vrhovima planine Cataline, sjeverno od grada Tucsona, u am. sav. drž. Arizoni. CSS je najuspješnije među sličnim projektima kada je posrijedi otkrivanje malih tijela koja se približavaju Zemlji (engl. krat. NEO) i njime ih je uočeno već nekoliko tisuća. A povremeno se, eto, u Catalininu mrežu neočekivano uhvati i poneki gost iz svemirskih dubina.

Universe Today (slike kometa)