Ova mozaična slika pokazuje da ultraljubičasto zračenje i vrlo brze čestice oslobođeni iz zvijezda u jatu - nazvanom R136 (velika plava gruda lijevo od središta) - tkaju tapiseriju stvaranja i razaranja, pokrećući kolabiranje natkriljujućih oblaka plina i prašine, te oblikujući stupolike "građevine" - inkubatore za novozačete zvijezde.

Fotografija pruža dosad neviđeno detaljan pogled na cijelo unutarnje područje 30 Dorado, široko oko 200 svjetlosnih godina, te oko 150 svjetlosnih godina visoko. Maglica se nalazi u Velikom Magellanovom oblaku (satelitskoj galaktici Mliječnog puta), 170000 svjetlosnih godina udaljenoj od Zemlje. (Animacija)

Maglice poput 30 Dorada su "putokazi k novorođenim zvijezdama. Visokoenergetsko zračenje iz mladih, vrelih, masivnih zvijezda u R136, tjera okolni plinoviti materijal da svijetli. Ranija promatranja teleskopa Hubble pokazivala su da R136 sadrži nekoliko tuceta namasivnijih poznatih zvijezda, od kojih svaka ima po 100 sunčevih masa, te temperaturu 10 puta veću od sunčeve. Ti stelarni orijaši nastali su u isto vrijeme, prije oko 2 milijuna godina.

Zvijezde u R136 stvaraju siloviti "stelarni vjetar" (struje čestica koje se gibaju brzinom od nekoliko milijuna kilometara na sat), što razara građu okolnih plina i prašine. Ti vjetrovi guraju plin dalje od jata, te zbijaju unutarnja područja plinsko-prašinskih oblaka (ružičasti materijal). Snažni pritisak pokreće kolabiranje dijelova oblakâ, stvarajući novi naraštaj mladih zvijezda oko središnjeg jata. Te nove zvjezdane jaslice udaljene su od R136 30 do 50 svjetlosnih godina. Većina zvijezda u njima nije vidljiva stoga što su još uvijek usađene u svoje kukuljice od plina i prašine.

Neke od novonastalih zvijezda, formiraju se u dugačkim stupovima plina prašine. Ranija Hubbleova promatranja, otkrila su da proces "potaknutog" stvaranja zvijezda često uključuje masivne stupove materijala usmjerenje prema središnjem jatu. Takvi stupovi oblikuju se tamo gdje osobito gusti oblaci plina i prašine, od spaljujućeg zračenja i snažnih vjetrova iz masivnih zvijezda - kakve su one u R136 - štite duguljaste blokove materijala iza sebe. Taj zaštićeni materijal postaje stup u kojemu se zvijezde mogu oblikovait i rasti. Teleskop Hubble je prvi put uočio takve stupove stelarne kreacije kada je "izbliza" snimio maglicu Orao.

Ova nova slika 30 Dorado prikazuje brojne stupove - od kojih je svaki dug po nekoliko svjetlosnih godina - orijentiranih prema središnjem jatu. Ti stupovi, koji podsjećaju na sićušne prste, po veličini nalikuju onima u maglici Orao. Bez Hubbleove razlučivosti, oni ne bi bili vidljivi. Jedan stup dade se uočiti unutar ovalne tvorbe lijevo od jata. Dva (jedan tamni, drugi svijetli) stoje jedan uz drugog, dolje desno od jata. Jedan stup vidi se gore desno, a još jedan nalazi se točno iznad jata.

Novorođene zvijezde unutar većine tih stupova već su bile otkrivene na slikama snimljenim Hubbleovom infracrvenom kamerom (NICMOS-om), koja može prodrijeti kroz prašinu i detektirati zvjezdane embrije. Na koncu će intenzivno zračenje i stelarni vjetrovi iz zvijezda u razvoju otpuhnuti vrhove stupova. Hubbleova slika pokazuje da se jedna takva provala već zbila u 30 Dorado. Trojka mladih zvijezda upravo se "porodila", probivši se iz svoga roditeljskog stupa. Te nove zvijezde stare su samo nekoliko stotina tisuća godina.

Za sljedećih 2 milijuna godina, novi naraštaj zvijezda bit će u punom cvatu. Ali masivne zvijezde u R136 već će do tada sagorjeti. Maglica u središnjem području, pak, postat će divovskom ljuskom, lišenom plina i prašine. Još kasnije, sve najmasivnije zvijezde i plin posve će nestati iz cijelog tog područja. Jedino starije, manje masivne zvijezde ostat će u toj oblasti bez plina i prašine.

Ova mozaična slika 30 Dorado, sastoji se od pet preklopljenih slika snimljenih između siječnja 1994. g. i rujna 2000. g, putem WFPC2. Nekoliko obojenih filtera korišteno je kako bi se naglasilo važne pojedinosti među zvijezdama i unutar maglice. Plava boja predstavlja vruće zvijezde. Zelenkasta pripada vrelom plinu zagrijanom zvijezdama središnjeg jata. Ružičasto naglašava svijetleće rubove plinsko-prašinskih oblakâ okrenutih jatu, koji su izloženi bombardiranju vjetrom i zračenjem. Crvenkasto-smeđa pripada hladnijim površinama oblakâ koje ne primaju neposredno zračenje iz središnjeg jata.

Vidi i 0932!

[NASA, N. Walborn and J. Maíz-Apellániz (Space Telescope Science Institute, Baltimore, MD), R. Barbá (La Plata Observatory, La Plata, Argentina)]